10 jun, 2021

Položaj influensera u Severnoj Makedoniji

Zamišljena bliskost koja se ostvaruje sa poznatima putem platformi kao što je Instagram, češća je kada se sa jedne strane nađe tzv. influenser – osoba, čije mišljenje, odnosno ponašanje uvažava veliki broj korisnika, što se ostvaruje zbog uticaja i ugleda te osobe. Zamišljena bliskost je, s druge strane, i veoma značajno oružje influensera – korisnici se neretko „sažive“ sa influenserom i njegovim načinom života. A način života koji prikazuje influenser kao sadržaj sadrži i (po neku) promociju. Kada influenser na svom profilu objavi da koristi određeni proizvod, velika je šansa da će se njegovi/njeni pratioci opredeliti upravo za taj proizvod. Dakle, ovim vidom marketinga se u velikoj meri mogu promeniti potrošačke navike i preusmeriti potrebna pažnja na tačno određene proizvode.

Da li se na ovaj način može reklamirati proizvod na teritoriji Severne Makedonije, i kakav je režim ovih ugovora?

Osnov angažovanja influensera

Zaključivanje ugovora sa influenserima je načelno dozvoljeno u Severnoj Makedoniji, imajući u vidu načelo slobode ugovaranja i usklađenost sa Ustavom, zakonima i dobrim običajima, kao što je to propisano Zakonom o obligacionim odnosima (mak. Закон за облигационите односи). Ovo je „klasična“ situacija u kojoj se ugovara pružanje usluge uz naknadu, što bi moglo da se podvede pod definiciju ugovora o delu. Takođe, kada su u pitanju influenseri koji broje nekoliko stotina hiljada pratilaca, može postojati varijanta posredovanja marketinške agencije između proizvođača i influensera.

Međutim, da li zakonodavstvo Severne Makedonije daje preciznije smernice? Moglo bi se reći da daje, ali, doduše, oprezno – na primer, Zakon o trgovini (mak. Закон за трговија) pominje usluge ekonomske propagande. Iako Zakon o trgovini ne daje objašnjenje o tome šta su tačno usluge ekonomske propagande, u svetu marketinga se ekonomskom propagandom smatra bilo koji vid promocije proizvoda ili usluga, koji se sprovodi posredstvom medija masovnog komuniciranja, a za koji oglašivač plaća. Ovim bi se moglo smatrati da se influenser ugovori mogu podvesti pod pojam usluga ekonomske propagande.

Takođe, jasno je usluge reklamiranja nisu besplatne, a ponajmanje kada uslugu pruža influenser. Koje obaveze influenser ima zauzvrat? Svakako, da na najefektivniji mogući način prenese svom auditorijumu poruku da treba da kupe tačno određeni proizvod, i to tako što će napraviti post za odgovarajuću platformu. Iako se na prvi pogled čini kao relativno lak zadatak, iza kulisa, obuhvata često angažovanje fotografa, plaćanje različitih troškova koji obuhvataju opremu, odabir mesta, iznajmljivanje garderobe i brojne druge troškove koje influenser snosi. Osim opredeljenja naknade,  ugovorom moguće je obuhvatiti i neke druge aspekte, kao što je, na primer, nemogućnost reklamiranja konkurentskih proizvoda.

Između ostalih, značajan deo u ugovoru bi trebalo da zauzmu klauzule kojima se uređuje pravo intelektualne svojine. Tako, što se tiče ovih prava, relativno lako se može stvoriti nedoumica oko toga ko ima pravo (intelektualne svojine) na objavi. Ukoliko bi se ugovor sastavljao u skladu sa pravom Severne Makedonije, oslonac za ove klauzule bi bio Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (mak. Закон за авторското право и сродните права). Ukratko, najveći deo post-ova čine fotografije, koje se prema pomenutom zakonu štite kao autorsko delo. Autorsko pravo će uživati lice koje je kreiralo fotografiju, u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Iako oslonac, definisanje prava iz ugovora ne bi trebalo da bude u celini prepušteno ovom Zakonu. Uvek je poželjno detaljno razlučiti šta kome „pripada“, jer će se spor, ukoliko do njega dođe, brže i efikasnije rešiti, nego što bi to bilo slučaj ako bi se sud oslonio samo na slovo Zakona.

Osim toga, ne bi trebalo ispustiti iz vida i poreze, a ovo se naročito odnosi na influensere, jer, ko ostvaruje prihod, dužan je i da plati porez. Tako, Zakon o porezu na lični dohodak (mak. Закон за персоналниот данок на доход) izričito prepoznaje porez na prihode od „internet marketing usluga“ sa stopom od 10%. Takođe, propisano je da će fizičko lice koje ostvari prihod na teritoriji Severne Makedonije biti dužno da plati porez na dohodak, bez obzira na to da li je rezident ili ne.

Šta nije dozvoljeno?

Iako je rad sa influenserima samo jedan vid marketinga jedne kompanije, ipak, nisu ni sloboda ni kreativnost neograničeni.

Zakon o zaštiti potrošača (mak. Закон за заштита на потрошувачите) postavlja okvir u kome proizvođači i pružaoci usluga mogu da deluju, i, istovremeno, donju granicu zaštite potrošača u Severnoj Makedoniji. Tako je, na primer, Zakonom o zaštiti potrošača zabranjeno obmanjujuće reklamiranje – reklamiranje koje bi moglo da dovede potrošača u zabludu o svojstvima proizvoda, naročito u pogledu sastava i načina proizvodnje, poreklo proizvoda, dejstvo, rezultate korišćenja proizvoda, cene… Ukoliko postoji sumnja da je posredi obmanjujuće reklamiranje, drugi privredni subjekti i udruženja za zaštitu potrošača mogu se obratiti Privrednoj komori Makedonije, koja će o tome izdati mišljenje koje nije obavezujuće. Takođe, isti subjekti, pod uslovom da imaju pravni interes, mogu tražiti od nadležnog inspekcijskog organa da naloži prestanak obmanjujućeg reklamiranja.